07.01.2008.

Reko da razbacim koji prije abuba ilela

Vozdraf (O)

Znate sta mi ide na zivce,
ide mi na zivce to,
sto je afrika gladna,
i zato sto,
neki bjeli skotovi,
glume zabrinutost,
a godinama su,
kao orlovi saljetali blaga afrike i njenog naroda,
pa sada ljudi umiru od gladi,
ljudi su roba,
koja se prodaje ,
sa osjecanjima gratis,
doso vakat kad babo se brije,
i covjek se na kile mjeri,
a ne na centimetre dusse,
pa tamo neki sa bijelom kragnom oko vrata,
i sa rijecju bozijom,
ko hljeb da im daju,
a duse na kilo mjere,
i vjeru im kao hranu prodaju,
kazemo hocemo demokratiju,
a dedo po kontenjeru kopa,
kazu politicari,
neka kopa, mozda iskopa,
dane kad smo sretni bili,
mozda iskopa,
baceni socijalizam,
nekoc me potrese jedna slika,
baco ja smece,
u tamni vakat,
kad tamo nena,
po kontenjeru hljeba traži,
i možda malo mlijeka,
u razderanoj ambalaži,
i tiho suze roni,
da je tuga splahne,
sa grudi da kamen padne,
i došlo vrijeme kad su svi ashabi,
a niđe onog koji,
o trbuh kamenje veže,
e neka nam je sve teže,
jebo olovku,
kad fakulteta u selu rodnom imam,
kad mi se možda nađe,
koji bratić u vladi da me zaposli ...
samo još mjesec,
ofucano sja,
no nakog sjaja,
nikada,
koliko smo nezadovoljni,
i mjesec bi krali,
dosta nam ovo jada malo,
sto nam ga skoro nestalo,
i covijek vazda bolje trazi,
a nezna,
da smo mi na zemlji po kazni,
sto nas praotac izlevati,
pa sada po zemlji mlati,
ko te jebe bosancerosu moj,
nema vise tite,
pokopaj se ko noj...

Amer Jganjac