Definicija Hidžre: Hidžra je kada covjek mora da napusti svoje mjesto zbog ugroženosti kada mu prijeti opasnost po život, cast, imetak i kada mu nisu dozvoljene vjerske slobode. Ne svojom voljom, covjek tada riješi iseliti se (hidžra) u neko drugo mjesto, gdje mu nece prijetiti opasnost po život, cast, imetak i da ce moci nesmetano da izvršava vjerske dužnosti ali sa namjerom da se ponovo vrati u svoje mjesto, kada se za to steknu uslovi.

Hidžra iz Mekke u Medinu, 622. godine po Isa a.s. je bio veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda a.s. Bio je to ispit spremnosti na žrtvu na Allahovu dž.š. putu i provjera jacine njihova imana. Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja da'we u Taifu i svakodnevnih napada na muslimane. Muslimani su zajedno sa Poslanikom s.a.v.s. bili prinudeni da napuste svoje kuce, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu.
O tome govori 100. ajet Sure En-Nisa:
"Onaj ko se iseli Allaha radi naci ce na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. - Allah mnogo prašta i milostiv je."

Sastanci na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za hidžru. Prvom susretu na Akabi, jedanaeste godine po poslanstvu, je prisustvovalo šest Jesribljana, sa kojima Muhammed a.s. šalje mladog ashaba Mus'aba ibn Umejra r.a. da Medinelije poducava islamu. Na drugom sastanku na Akabi je prisustvovalo 12 ljudi, kada su se prvi put zavjetovali Poslaniku s.a.v.s. na vjernost. Na trecem susretu, juna 622.g., kada se daje 'Velika zakletva' prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Medinski muslimani zavjetovali na:
1) Poslušnost i pokornost u cinjenju dobra.
2) Opskrbu u olakšici i poteškoci.
3) Naredivanje dobra i zabranjivanje zla.
4) Cinjenje dobra u ime Allaha dž.š. i ne bojanje prigovora prijekornika.
5) Potpomaganje Poslanika s.a.v.s. kada od njih zatraži pomoc i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe i svoje porodice.



Nakon prihvacanja ugovora, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: "Znate li vi da ovo znaci objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijelog svijet)?", a oni su odgovorili potvrdno. Potom je uslijedilo bratsko rukovanje i izabrano je dvanaest poglavara (predstavnika: devet iz plemena Hazredž, a tri iz plemena Evs), sa zadatkom da oni budu odgovorni za provedbu odredbi ugovora.
Prokleti šejtan nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvišenja poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda s.a.v.s. i njegove ashabe! Muhammed s.a.v.s. nareduje prisutnim muslimanima da se razidu, a oni vec pokazuju spremnost da se bore protiv Mekkelija, što Muhammed s.a.v.s. odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha dž.š.

Nakon ovog treceg susreta na Akabi, Poslanik s.a.v.s. nareduje da ashabi pocnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Mekke sazivaju Parlament, na kojem se raspravljalo o konacnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku s.a.v.s.
Sastanku prisustvuje i prokleti šejtan u liku starca 'iz Nedžda'. Tada je prihvacen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis, a sastojao se u tome: 'Da se iz svakog plemena uzme najsnažniji mladic, da im se podijele ubojite sablje i da svi zajedno odu i ubiju Muhammeda s.a.v.s., kako bi se na taj nacin izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, koji ne bi bili u stanju da objave rat svim Mekkelijama.' Zadatak se imao izvršiti odmah.

Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha dž.š. obavještava Poslanika s.a.v.s. o zavjeri mušrika i o Allahovoj dozvoli da on i njegov vjerni ashab Ebu Bekr r.a. napuste Mekku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noci ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, mušricki mladici su opkolili kucu, sa ciljem da ubiju Muhammeda a.s. u ponoc.
O tome govori 30. ajet Sure El-Enfal:
"I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!"
Hidžra u Medinu je za razliku od hidžre u Abesiniju bila farz, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja ce moci štititi interese islama i muslimana.

27. noc mjeseca safera (12. septembar 622.g.), Muhammed s.a.v.s. govori amidžicu Aliji ibn Ebi Talibu: "Spavaj u mojoj postelji, ogrni se mojom zelenom burdom (ogrtacem) i nece te inša-Allah zadesiti nikakva neprijatnost od njih."
Potom je izašao iz kuce uzevši pregršt pijeska i bacivši ga mušricima koji su bili rasporedjeni oko kuce, na glave, pa im se vid oduzeo i nisu ništa vidjeli. Pri tome je ucio: "I ispred njih i iza njih i na njihove oci smo koprenu postavili i zato oni ne vide." (Suretu-l-Jasin,9)

Kada su se mušrici probudili, Muhammed s.a.v.s. je sa Ebu Bekrom vec bio u pecini Sevr, gdje su se zadržali tri dana. Mekkelije organiziraju potjeru, ali svi ti pokušaji ostaju uzaludni. Na putu do Medine, vodio ih je iskusni vodic Abdullah ibn Urejke El-Lejsi. U mjesto Quba Poslanik s.a.v.s. je zajedno sa Ebu Bekrom stigao 8. rebiu-l-evvela (23 septembra) 622.
Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika s.a.v.s., koji je na putu hidžre proveo 11 dana, a taj put je dužine oko 400 kilometara. Muhammed s.a.v.s. je prolazeci kroz mjesto Quba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz sa muslimanima. Po dolasku u Medinu je izgradio i prvu džamiju (Džamiju Quba).

Šta je Hidžretska godina?

Preseljenje Poslanika Muhammeda a.s. i prvih muslimana iz Mekke u Medinu zove se Hidžra i polazna je tacka racunanja vremena muslimanskog kalendara. Ovaj znameniti dogadaj muslimani su uzeli za pocetak svoje ere. Prema proracunu, Hidžra se dogodila 20. septembra 622. godine. Utvrdivanje ovog dogadaja kao pocetka racunanja vremena datira od halife Omera, a odluka je donijeta 17. godine nakon Hidžre. Mjesec Muharrem je odreden kao prvi mjesec u godini, zato sto se ponovo pocinjalo s radom nakon povratka sa hadža. Era je, tako, zapocela ne sa danom Hidžre, nego sa prvim danom mjeseca Muharrema godine Hidžre. Taj prvi dan je bio petak, 16. temuz (juli) 933. godine seleukidske ere i 622. godine julijanskog (gregorijanskog) kalendara.

Hidžretska godina ima takode dvanaest mjeseci:
1.Muharrem, 2.Safer, 3.Rebiu-l-evvel, 4.Rebiu-l-ahir, 5.Džumade-l-ula, 6.Džumade-l-uhra, 7.Redžeb, 8.Ša'ban, 9.Ramazan, 10.Ševval, 11.Zu-l-ka'de, 12.Zu-l-hidždže, koji se broje prema Mjesecevim fazama. Za razliku od Sunceve godine, Mjeseceve faze su krace od Suncevih za deset dana zbog toga hidžretska godina ima 355 dana. Prva Hidžretska godina se broji od kada je Poslanik Muhammed s.a.v.s. sa svojim slijedbenicima pod prisilom mekkelija nacinio preseljenje (hidžru) iz Mekke u Medinu 622. godine.
Ovom prilikom se, u svim Islamskim kulturnim centrima, širom dunjaluka, priprema prigodan program u povodu obilježavanja Nove 1425. hidžretske godine, prisjecajuci se na nastanak i znacaj hidžre za muslimane.

Allah dž.š. kaže: "Broj mjeseci u Allaha dž.s. je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a cetiri su sveta: to je prava vjera. U njima ne griješite!" (Et-Tevba, 36)

U ova cetiri sveta mjeseca ubraja se mjesec Muharrem, ciji je deseti dan Jevmu ašura. Poslanik s.a.v.s. je za vrijeme svoga boravka u Mekki postio ovaj dan zajedno sa Kurejšijama Mekke. Nakon sto je ucinio hidžru u Medinu zatekao je Jevreje da poste ovaj dan, upitao ih je zbog cega poste taj dan, na što su mu oni odgovorili: "Ovo je velik dan, u njemu je Allah dž.š. izbavio Musa'a a.s. i njegov narod od silnika Faraona i njegova naroda, pa je Musa'a a.s iz zahvale Allahu dž.š. postio ovaj dan, pa ga i mi postimo."
Na šta je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Mi smo preci kod Musa'a a.s. od vas.", pa je postio taj dan i naredio ashabima i Ensarijama da ga isto tako poste, a zatim je rekao: "Ako docekam sledecu godinu posticu i deveti dan."